Perspektiva zemalja: zemlju po zemlju, ovaj odjeljak navodi ključne makroekonomske i socijalne podatke, opis poreznog i pravnog okruženja, osnovne podatke o donacijama i volontiranju, popis prepreka za oslobađanje privatnog kapitala za dobrobit društva i očekivanja od poslovnog sektora, sektora javne uprave te društvenog sektora (ciljevi održivog razvoja – SDG). Ovaj odjeljak obuhvaća 11 zemalja srednje i istočne Europe: Bugarsku, Češku, Estoniju, Hrvatsku, Mađarsku, Litvu, Latviju, Poljsku, Rumunjsku, Sloveniju i Slovačku.

Perspektiva ciljne skupine: ovaj odjeljak predstavlja analizu ključnih uvida koji se odnose na 10 specifičnih ciljnih skupina: obiteljska poduzeća, mala i srednja poduzeća (MPS), korporacije, investitore, opću javnost, NextGen, neprofitne organizacije, socijalna poduzeća, javnu upravu i akademsku zajednicu. Sadrži sažetak aktivnosti, prepreka i motivatora za to da se svaka pojedina skupina više društveno angažira, te ključne nalaze i preporuke.

Perspektiva područja znanja: ovaj odjeljak sadrži opise i podatke prikupljene iz tematske perspektive, na primjer ciljeva održivog razvoja (SDG), poreznog sustava, volontiranja zaposlenika i pro bono usluga, pružanjs pomoći u kriznim situacijama, obrazovanja, suradnje i izgradnje kapaciteta. Odjeljak ilustrira pojave, pruža informacije o stanju u regiji i kvantitativne podatke.

Ukrajina: s obzirom na rat u Ukrajini, koji je imao značajan utjecaj na pružanje pomoći u regiji srednje i istočne Europe, provedeno je dodatno kvantitativno istraživanje među stanovnicima te zemlje. Ovaj odjeljak sadrži analizu i procjenu inozemne pomoći pružene Ukrajini iz perspektive njezinih stanovnika – tko trenutno podržava Ukrajinu, tko bi je, prema Ukrajincima, trebao podržavati, razumiju li se i podržavaju potrebe, hoće li predanost zapadnih zemalja ostati stabilna ili će se smanjiti u kontekstu dugotrajnog rata?

Ekosustav društvenog učinka u regiji srednje i istočne Europe

U većini zemalja regije, nakon 30 godina slobodnog tržišnog gospodarstva, i pojedinci i poduzeća imaju sve više resursa i spremnosti za doprinos. Stabilan gospodarski rast regije rezultira rastućim bogatstvom društva. Većina zemalja srednje i istočne Europe članice su Europske unije, koja usmjerava njihov društveni razvoj. Nedavne krize – pandemija bolesti COVID-19 i rat u Ukrajini, postavile su dobar temelj za promjene; mnogi građani srednje i istočne Europe počeli su pružati pomoć, što nikada prije nisu činili.

Sada je vrijeme da regija srednje i istočne Europe poduzme konkretne korake kako bi održala ovaj angažman i povećala otvorenost za suradnju i raspravu. Izgradnja otpornog ekosustava društvenog učinka koji je sposoban nositi se s prijetnjama neovisnosti medija, demokraciji i vladavini prava, mora se sastojati od tri snažna stupa:

• predani pojedinci, poduzeća i investitori,
• jake i neovisne organizacije civilnog društva,
• podržavajuće i transparentno zakonodavstvo.

Predani pojedinci, poduzeća i investitori

Većina pojedinaca i poduzeća koja posluju u regiji srednje i istočne Europe ne doživljavaju društveni angažman kao sastavni dio svojeg stila života ili poslovanja. To je još uvijek prilično spontana i reaktivna aktivnost, vođena uglavnom emocijama. Budući da su gospodarstva u regiji relativno mlada, težnja za profitom ostaje središnji prioritet za poduzeća i investitore, sprječavajući usvajanje društveno odgovornijeg pristupa.

Međutim, postoji značajan potencijal za povećanje njihova angažmana. Uz odgovarajuću motivaciju, građani srednje i istočne Europe bili bi voljni donirati gotovo dvostruko više nego što doniraju danas (s 2,7 milijardi EUR na 5,5 milijardi EUR). Među pojedincima raste skupina takozvanih donatora srednje veličine, koji dolaze iz mlade srednje klase i imaju sredstva da doniraju veće svote novca, na način koji je usmjereniji na učinak. Nažalost, nema ponude koja bi bila orijentirana na njih niti učinkovitog pristupa.

Poduzeća su trenutno uglavnom motivirana vanjskim čimbenicima (regulativa, očekivanja matičnog poduzeća, sve prisutniji pritisci kupaca i zaposlenika), a nedostaju im znanja i vještine o tome kako djelovati strateški i dosljedno. Još ne vide poslovnu korist takvog pristupa. Manja poduzeća boje se nepotrebnih fiskalnih rizika i, suočena sa sve većim troškovima svakodnevnog poslovanja, fokusiraju se na preživljavanje, a ne na društveni angažman.

Ulaganje s učinkom (Impact Investing) nova je tema u regiji. Prve inicijative tek se počinju pojavljivati, ali kriteriji za donošenje investicijskih odluka ostaju nepromijenjeni – održivo poslovanje na prvom je mjestu. Većina investitora ulaganje s učinkom doživljava kao zaseban dio svojeg investicijskog portfelja, često ga povezujući s tradicionalnom filantropijom. No, bez obzira na zemlju, postoje tvrdnje da će ovo područje rasti, ali se mora poboljšati tržišna ponuda i pristup podršci i stručnjacima.

Jake i neovisne organizacije civilnog društva

Nedavne krize pokazale su koliko su organizacije civilnog društva važne za izgradnju snažnog ekosustava društvenog učinka u regiji. Njihov stabilan razvoj, koji se izravno pretvara u rješavanje društvenih i ekoloških izazova, trebao bi postati prioritet privatnog i javnog sektora.

U regiji srednje i istočne Europe registrirano je više od 800.000 neprofitnih organizacija, ali mnoge od njih djeluju u vrlo malom opsegu ili su registrirane, ali uopće nisu aktivne. Uvelike ovise o javnom financiranju, koje je usko povezano s raspršenim, reaktivnim i emocionalnim privatnim doniranjem. Velika većina radi od projekta do projekta, što otežava dugoročno planiranje i fokusiranje na postizanje učinka.

Povećanje otpornosti praćeno je financijskom neovisnošću. Komercijalna aktivnost, a time i samoodrživost neprofitnih organizacija, trenutno je relativno rijetka u regiji, a u mnogim zemljama srednje i istočne Europe ograničena je zakonom. Koncept socijalnog poduzeća dobiva sve veću pozornost u regiji srednje i istočne Europe, no odredbe zakona koje ga reguliraju sadržavaju mnoge obveze i ograničenja koja u redovnoj poslovnoj praksi praktički ne postoje, što dovodi do niske konkurentnosti socijalnih poduzeća na tržištu.

Osim vanjskih čimbenika, postoje i unutarnja ograničenja – nedostatak vještina za profesionalno vođenje organizacije, pripremu dobre ponude, komunikaciju i prikupljanje sredstava, transparentno izvještavanje. Privlačenje i zadržavanje dobrog osoblja je izazov. Vidljivo je izgaranje među voditeljima neprofitnih organizacija i njihov egzodus iz društvenog u poslovni sektor.

Podržavajuće i transparentno zakonodavstvo

Država ima ključnu ulogu u uspostavljanju poticajnog (ili barem neutralnog) okruženja za aktere ekosustava društvenog utjecaja – vlasnike kapitala i pružatelje učinaka. Javna uprava utječe ne samo na regulatornu stranu, već i na opću atmosferu oko društvenog angažmana.

Strategije i stupanj otvorenosti javne uprave za suradnju razlikuju se u regiji. Neke su zemlje već uspostavile posebne strategije i tijela za uključivanje u dijalog s dionicima, dok drugima još uvijek nedostaju propisi i strukture koje bi usmjeravale i pružale okvir za prioritete za druge sektore. Teme vezane uz široko shvaćenu društvenu odgovornost i investicije nisu visoko na dnevnom redu i često se njima bave razna ministarstva i manje jedinice.

Izvješće također pokazuje da pravni sustavi u većini zemalja srednje i istočne Europe ne potiču vlasnike privatnog kapitala da dijele svoje bogatstvo. Porezne olakšice koje su posebno motivirajuće za velike donatore male su ili ih uopće nema. Birokracija, nedostatak transparentnosti i zakonske prepreke poput PDV-a na pro bono usluge i dalje sprječavaju poduzeća, ulagače i pojedince da se snažnije društveno angažiraju.

Dok ekosustav društvenog učinka u regiji srednje i istočne Europe sazrijeva, s propisima EU-a koji potiču ovo područje, države članice srednje i istočne Europe provode politike EU-a na različite načine, što rezultira nedostatkom dosljednosti u zakonodavstvu među zemljama. U praksi još ne postoji jedinstveno tržište niti sloboda kapitala u regiji u pogledu filantropije i drugih oblika društvenog angažmana.

Ključna uloga akademske zajednice

Suočen s brojnim izazovima vezanim uz nedostatak osviještenosti, znanja, alata i stručnjaka, obrazovni sustav ima ključnu ulogu u pripremi ekosustava za nadolazeće promjene. Njegova uloga uglavnom uključuje podizanje razine informiranosti među djecom i tinejdžerima od najranije dobi, kao i obuku specijalista i stručnjaka u područjima zaštite okoliša, socijalnih pitanja i korporativnog upravljanja (ESG), te održivosti, koji su sve traženiji na tržištu rada.

Prepoznata je ključna uloga obrazovanja u regiji – cilj održivog razvoja 4: kvaliteta obrazovanja rangiran je kao treći najvažniji cilj održivog razvoja, ali je društvena odgovornost još uvijek u velikoj mjeri odsutna iz nastavnih planova i programa, kako u školama tako i na sveučilištima.